уторак, 10. јул 2012.

Houston, we have a problem





Da se odmah razumemo, ne dižem paniku i nemamo problem koji nas može koštati neke katastrofe černobiljskih razmera. Problem na koji mislim, jeste naš "usporeni" merkato. Dolazak Edersona je umirio određeni deo publike, ali katastrofa sa Jilmazom je "podigla" mnoge obrve. Šta, za ime Boga, radi naš klipeta od predsednika? Imam određeno poštovanje za čoveka koji je uspeo da stabilizuje klub i u rezultatskom, kao i finansijskom smislu. Nažalost, neke stvari se kod njega neće promeniti. Neke manje negativnosti, ali nam ostaje nada da je sve što radi u interesu Lacija, te svako pljuvanje dotičnog može biti samo pozitivan bod za njega samog. 

Ono što me je nateralo da pišem o njemu, jeste propali transfer Buraka Jilmaza. Oko Jilmaza se zapelo po pitanju klauzula o, eventualno, narednom Jilmazovom transferu. I tu je Trabzon rešio da "omasti brke", te bi mu pored 5 miliona evra za prelazak u Lacio, pripalo još 25 procenata od narednog Jilmazovog transfera. Lotito, ekonomista i čovek računa, je uvideo da to može koštati Lacio mnogo, mnogo više, te je odbio realizaciju takvog ugovora. Međutim, on je ponudio da "isplati" Trabzon sa dodatna dva miliona evra, ali je odbijen. Te je rešio da zatvori priču sa Crnog mora.
Daće vam Loti bonove

Po ne znam koji put, Lotito nas je prešao u procenama. Očekivala je većina da će podviti rep (i ja među tom većinom) i pristati na ovu "ucenu", ali naš delija-momak u najbolje dane, nije pristao. Očigledno je procenjeno da bi to moglo da destabilizuje finansijski sistem Lacija. Ako je tako, ima moju punu podršku. Mrski Otomani su haračili, dalje nećete moći!

Problem na koji nailazimo jeste relativno ćorsokak u koji su zapali naši tranfer planovi. 10. jul je kasno da se prioriteti menjaju, zato što ozbiljni klubovi to ne rade. Međutim, već su nova imena iskočila u prvi plan, te se ne brinem previše. Tu su Pacini, Guideti, Matri, Maksi Lopez, Ugo Rodaljega (ne dao ga Bog),...
Neko od njih bi mogao da ponese nebesko-plavi dres od naredne sezone, ali trenutno ništa nije konkretizovano.

Da sumiramo, koga trenutno imamo u napadu:

  1. Miroslav Klose - jedini nedodirljivi napadač; starter u svakoj Petkovoj zamisli i, nadam se, golgeter broj 1 i naredne sezone.
  2. Tomazo Roki - kapiten i čovek sa najdužim stažom u ekipi; godine su ga sustigle i sklon je povredama; pitanje je koliko će moći da doprinese.
  3. Mauro Zarate - povratnik, "bludni sin"; svi se nadamo da će ponoviti svoju debitantsku sezonu.
  4. Serdjo Flokari - još jedan povratnik i momak koji može dosta doprineti našem napadu; ne zaboravite da nas je on spasao ispadanje pre dve godine.
  5. Libor Kozak - češka sekvoja; nadam se da može biti džoker ponovo.
  6. Emilijano Alfaro - nije baš talenat; govori se o njegovoj prodaji.
  7. Antonio Roci - ne zaboravimo ni mladog lacijala.
Iskreno, mislim da nam nekakva pojačanja u napadu i ne treba da budu prioriteti. Odbrani je potrebnija rekonstrukcija, dok napad može proći i bez pojačanja, bar do januara. 

Do sledećeg pisanja, FORZA LAZIO!

Нема коментара:

Постави коментар